уторак, 2. октобар 2007.

Recenzije Šabac Plus Festivala !

Autor: David Vartabedijan
Šabac+ Demo Fest
Pešačka zona
Šabac, 22.09.2007.

Sredinom devedesetih godina Šabac je bio jedan od gradova koji je izvršio decentralizaciju Srpske rock n roll scene. Danas, zahvaljujući skupštini opštine Šabac, nova generacija rock'n'roll bendova je dobila priliku da proba da ponovi uspeh Goblina, Ništa ali logopeda i ostalih koji su u ono nezgodno vreme pokušavali da svojom muzikom i stavom urade nešto više i ostave traga na rock'n'roll mapi Srbije.
Bina kod pešačke zone u blizini nekadašnjeg hotela Sloboda (valjda uskoro renoviranog), okupila je oko 500-600 posetilaca koji su hteli da podrže svoje drugove, koji predstavljaju novi talas Šabačkog rock'n'rolla. Sedam takmičarskih bendova je imalo po tri pesme vremena da ubedi nepotkupljivi žiri u svoj kvalitet. Neki uspeše... neki normalno ne. Već oko pola sedam na bini zasviraše Ritam Fluida. Posle obilnog i dobrog ručka, trebalo mi je zaista nešto da se vratim u surovu realnost. Ritam fluida, odnosno njihov gitarista "Satriani" uspeše u tome. Čovek je tokom tri pesme non-stop solirao i filovao pesme, van svakog rezona. Sve je ličilo na veliku podlogu za iskazivanje njegovog znanja sviranja... pa, dobro, to se radi na probama... ovde je trebalo predstaviti svoje pesme... a to se jednostavno nije dalo čuti.
Ništa ni od ritma... a još manje od nekog opčinavajučeg fluida. Sledeći behu Infidel. Očigledno prate moderne tendencije na MTV-u i jedini su od svih koji su izgledali kao bend, ali na žalost nisu zvučali dobro, a i tu je gitarista koristio priliku da ispali po koji rafal izmeću pesama, pa čak i "Seek And Destroy" rif, ali...
Jessica (kamo sreće da je Alba), je prvi bend koji je ozbiljnije zazvučao, međutim, sve je to bilo na tragu vrlo demodiranog hard-rocka, što ipak treba ostaviti bendovima iz te epohe, ili to uraditi modernije. Ubacivanje pasaža iz "Burn" u autorsku pesmu je delovalo lepo i znalački, no to nije bilo dovoljno da dobiju nešto više od pozitivnih komentara, na osnovu uvežbanosti. Psy Box, su prvi uspeli da u pozitivnom smislu pomere naše srednje mlade kosti. Iako, im se muzički izraz kreće od tzv. Alt. Rocka do punk-rock pržačine, Psy Box su delovali kao bend koji zna šta hoće, a njihov frontmen je šarmantno i sasvim glasovno sigurno uspeo da ubaci i dozu živosti (živine?) u dotadašnji tok takmičenja. Beše dobra i obrada NoFX-a.
Critical Subliminal su prvi pokazali da pojedini članovi mogu da praše i u dva benda. Beše to opasan detah-metal. Vrlo dobar bend, na žalost isuviše ekstreman, ali s obzirom na količinu HM dešavanja u majci nam Srbiji, mislim da mogu da urade nešto. Regret su imali možda i najveću podršku prijatelja ili tzv. pomoć publike, ali osim tehnički dobrog heavy-power metala, nisu se baš proslavili umećem pravljenja pesama, mada je njihov svirački kvalitet neosporan. Opet ostadoše njih dvojica na bini, pridružiše se ostali članovi i tako nastade poslednji takmičarski bend Inspirium. Tu se pevač/gitaroš mnogo trudio da zvuči kao king James H. Suviše razvučeno i mnogo puta čuto. Ipak, behu vrlo ozbiljni u svojoj nameri da budu ozbiljni, što često (gotovo uvek) može da bude kontraproduktivno.
Nakon preslušanih takmičarskih bendova, nas petorica se povukosmo na večanje, uz kafu koja nam je itakako bila potrebna, jer se temperatura vazduha, spuštala polako ali sigurno. Za to vreme na bini su se smenjivali Ian Thorton Band (videh ga na televizoru skoro, on je valjda koliko se sećam profesor na Oksfordu i voli da svira). Ovde je nastupio sa ovdašnjim muzičarima. Pop, ništa posebno. I dok smo mi neumorno večali oko trećeg mesta, Dobro polje i Skepsa su završili svoje nastupe. Jednoglasno odlučismo da nagradu o okviru snimanja albuma i medijske promocije dobije bend Psy Box. Drugo mesto pripalo je Critical Subliminalu, a treće Regretu. Kada je zvanični konferansije objavio rezultate, nas niko nije gađao ili šta je već bedasto moguće, što opet znači da smo dobro izabrali. Ima neke mudrosti u savetu mudraca.
U revijalnom delu, Midgard su prvi izašli na binu i započeli svoj heavy attack, ujedno promovišući i pesme koje će se nači na njihovom novom, drugom po redu albumu.
Zvuče vrlo močno, mada pevač previše meko peva za podlogu koju momci pružaju. Odsvirali su i možda najbolju power pesmu "Melancholy" od onih iz Zaleđene zemlje.
Što bi rekli, svi heavy metal elementi su bili na broju.
Da bi svi bili sretni i raspevani na kraju ovog lepog dana, pobrinuli su se Starfuckers, opet dokazavši da pojedini bendovi imaju dva neumorna člana. Ovoga puta u pitanju je bio Ivan (bubnjar Midgarda), dokazavši da se kvalitetno može tutnjati i svih 90 minuta. Furiozni set obrada, doživeo je kulminaciju kada se na bini pojavio član Džukela/Goblina i žirija Leo Fon Punkerstein, pri izvođenju jedne od najboljih Srpskih pesama "Amerika".
Dva drugara po gitarama su nastavili svoj šou u "Anja, volime te", da bi nakon dobijenih ovacija Punkerstein napustio binu. Tada se trojka: Alen, Mlađa i Ivan raspomamila još više i još nekoliko Goblinskih pesama je usledilo:
"Daleki Put", "Ona" i za sam kraj neizbežna "eLeSDi se vraća kući". Dobra atmosfera, puno pevanja i osmeh na licima preostalih posetilaca je bio pokazatelj da je prvi "Šabac+" fest položio svoj test. Ostaje samo da Psy Box snimi svoj debi album i...

Photo by: David Vartabedijan
http://www.davidsubrock.com/

Нема коментара: